Povijest ljekarništva u Zagrebu

Povijest ljekarništva u Zagrebu

Ljekarnička ustanova Gradska ljekarna Zagreb, koja danas broji 38 ljekarni u gradu, prigradskim mjestima, u Hrvatskom Zagorju i drugdje, a u čijem se sastavu nalazi i gornjogradska ljekarna u Kamenitoj ulici 9, nositeljica je slavne tradicije ljekarništva koje se nedvojbeno već od polovice XIV. stoljeća razvijalo tu negdje uz čudotvornu Advocata Urbis Zagrabiae, pod Kamenitim vratima uz titranje plamena mnogih svijeća i tihih molitva za ozdravljenje. Gradska ljekarna Zagreb djeluje danas na moderan farmaceutski način koji se kontinuirano gradio više od 640 godina i koji je uveo ovu ljekarničku ustanovu u krug onih malobrojnih europskih gradova koji su već u XIV stoljeću imali svoje ljekarne kao jedan od krunskih dokaza vlastite uljudbe i zavidnog stručnog znanja.

 

Zajednički život ljekarne i grada

Postojanje ljekrane u bilo kojem gradu oduvijek je predstavljao prvorazredni zdravstveni događaj. Uz liječnika u svakom je gradu naročito bio važan gradski ljekarnik. Profesor Hrvoje Tartalja pisao je kako je ljekarnik, kao prvi i najbolji stručnjak za izradbu lijekova u okvirima tadašnjih farmaceutskih znanja, mogao uspješno suzbijati bolesti. Stručnom izradbom lijekova suzbijala su se djelovanja gradskih vračarica i svih ostalih koji su zarađivali na zaostalosti građana. Ljekarne su katkad bile prve i jedine zdravstvene ustanove u gradu sa prvorazrednim utjecajem na podizanju zdravlja i zdravstvene kulture njegovih stanovnika. Takva uloga gradskih ljekarni i ljekarnika traje više od sedam stoljeća.

Danas odnosi između ljekarnika i pacijenta, kako je to formulirao papa Ivan Pavao II., itekako nadilazi komercijalne dosege. Naime, očuvanje privatnosti i osobnosti pacijenta s jedne strane i odanosti struci s druge strane, ljekarnik će se u svakom trenutku i u svakom trenutku i u svakom gradu svim snagama usredotočiti na život i dostojanstvo čovjeka.

Etičke i stručne norme djelovanja pri tom će pridonositi održavanju dobroga zdravlja građana, sprječavanju vladavine bolesti i utjecati na stalnu opskrbljenost lijekovima i na njihovu ponajbolju uporabu. Stalno stručno uzdizanje ljekarnika osigurava optimalne uvjete ljekarenja i jamstvo napretka farmaceutske znanosti i struke.Za takve oblike rada opredjelila se je početkom 1996. godine današnja ustanova Gradske ljekarne Zagreb. No, vratimo se potrazi i začetcima identiteta zagrebačkog ljekarništva.

Zahvaljujući domaćem ljekarništvu - Dante u Zagrebu

Danteova se obitelj mogla podičiti starim gradskim podrijetlom jer se smatrala potomkom plemenite loze rimskih osvajača Firence. Kada se želio posvetiti politici negdje između 1290. i 1295. godine, Dante pjesnik svih vremena i naroda upisao se u ceh liječnika i ljekarnika. Zagrebačko se ljekarništvo ponosi time što se upravo u njegovoj sredini dogodio i prvi i jedini dodir nekog pripadnika Danteove obitelji s ljudima izvan granice Italije. Kako su pjesnikov kult i neposredno poznavanje njegova spjeva bili nadasve ukorijenjeni u obiteljsku tradiciju, lako je zaključiti da je veličinom te poezije, mitom i legendama vezanim uz Dantea, već potvrđenom njegovom slavom, bila zaokupljena i svijest Pietrovih sinova i unuka.

Stoga je posve logično pretpostaviti da je i Nicolo, naslijedivši je od oca, tu predaju zarana donio u Zagreb, da je u grad donio prve i neposredne vijesti o pjesniku La Divina Commedia (Božanske komedije) i s njima upoznao barem određeni uži krug, kojemu je pripadao zahvaljujući svojoj struci kao ljekarnik, ali i kao stranac. Nicolo stigavši iz Italije, prvi je mogao zagrebačkim pacijentima, osim svog veronskog kemijsko-medicinskog znanja, dati i pradjedove stihove. Pod ovim je okolnostima Danteov duh došao veoma rano u Zagreb, a u gradskom kulturnom krugu vjerovatno prihvaćen kao prvorazredni učitelj i takav je ostao tijekom stoljeća.

 

Što kaže Šenoa

Književnik August Šenoa (1838-1881) promatrao je život i ljude u njemu, pa je nekako prirodno da se u njegovim djelima javlja i osoba ljkarnika, koji pripada takvoj struci koja je čvrsto vezana za svakidašnji život ljudi. Već na prvim stranicama romana Kletva, Šenoa nam predstavlja povijesna zagrebačka zbivanja gradskog ljekarnika Gialimella. Premda taj vrijedni Eskulapov sin nije vidio medicinske škole padovanske, opet njegova vještina nadaleko slovila te su ne samo građani-koji su se i onako većim dijelom na domaću sami vračali ili bi liječnika samo k umirućem bolesniku pozvali-već i duhovna gospoda, a i velikaši, dolazeći u Zagreb, poznavali njegova "vomitiva", purgancije i pijavice jer to bijahu tri glavna lijeka "vrača Jakoba", kako mu je svijet govorio.

Osobito je zanimljiv književnikov opis prve zagrebačke ljekarne. Taj opis vjerojatno je temeljio na uređenju svih tadašnjih štacuna, dodavši mu neke posebnosti ljekarna XIV. stoljeća.

...Na tavanici štacuna visijahu snopići prašna bilja, na policama stajahu šareni lončići i veliki i mali, a uz njih ležaše ogromna knjižurina. Vrh toga ne bijaše ništa u sobi van prost stol i tri četiri stolčića. Gospodar Gialimello, čovjek visok suh, blijed, crnokos i dugobrad, odjeven u dugu crnu haljinu, stajaše upravo kod ognjišta, te je malim miehom pirio vatru, nad kojom je visio kotlić...


Gradec - grad obrtnika i trgovaca

U Gradecu je radio velik broj obrtnika i trgovaca, dok je plemstva bilo srazmjerno malo. To je utjecalo da je u Gradecu, kao u svim srednjovjekovnim gradovima, došlo vrlo rano do ustroja jakih cehovskih udruga. Oni su bili osnovani temeljem posebnih statuta koji su sastavljeni već od 1450. godine. Među takvim cehovima djelovao je i tzv. kirurgički ceh, kojeg su bili članovi liječnici, ljekarnici, kupalištari, ranarnici i brijači. Zanimljivo je da su neki liječnici i ranarnici, unatoč prisutnosti ljekarnika u gradu, još u XV. stoljeću sami spravljali lijekove i meleme. Biserka Belicza piše, bilo ih je koji su obećali da će za novčanu nagradu podučavati zainteresirane u pripravljanju lijekova, premda to nije bilo u skladu s općevažećim propisima donesenim u Europi u XII i XIII. stoljeću na osnovi kojih je ljekarništvo steklo status samostalne profesije. I liječenje i izradba lijekova smatrala se u to doba obrtom, a o međusobnim odnosima školovanih članova ceha obitavajućih u Gradecu zasada znamo relativno malo.

 

Kaptolska ljekarna

Dok se tijekom XIV. i XV. stoljeća u gradskoj općini spominje još nekoliko ljekarnika, Kaptol je svoju prvu ljekarnu na kaptolskom području dobio, začudo, tek krajem XVI. stoljeća. Prva kaptolska ljekarna spominje se 1599. godine. Biskupi i kanonici kupovali su do tada a i poslije, lijekove u gradskoj a poslije i u isusovačkoj ljekarni na Gornjem gradu sve do kraja XVII. stoljeća. Prema podacima Vlatka Bartulića ta je ljekarna bila smještena u kući koja se nalazila na Opatovini 7, gdje se nalazila sve do njenog preseljenja 1910. godine. Kaptolsku su ljekarnu u XVII. stoljeću vodila, primjerice dva po imenu poznata ugledna ljekarnika i to Jakob Gasparini, ljekarnik sa Gradeca i Štajerac Ivan Seitz, dok je Kaptol imao pravo nadzora nad ljekarnom. Kaptolska je ljekarna djelovala i cijelo XVIII. stoljeće u kojoj je radio i popularni zagrebački građanin Kristofor Baptista, vlasnik kuće i ugledni gradski sudac.

Početkom XIX. stoljeća ta je ljekarna bila "dobro uređena, iako je bila smještena u relativno malom i tijesnom prostoru". Kaptol je prodao svoju ljekarnu 1808. godine. Kaptolskom je ljekarnom krajem XVIII. i početkom XIX. stoljeća upravljao tada vrlo cijenjeni ljekarnik i novi vlasnik Ivan Jurgens. Od 1910. do 1933. godine bila je smještena na Jelačićevu trgu, kada ju je preselio novi vlasnik Vladko Bartulić u svoju kuću na Dolcu. Naziv sv. Mariji dobila je ljekarna po svom smještaju uz crkvu Marijinu na Kaptolu.

 

Kuga dovodi ljekarnike

Nedostatak zdravstvenog osoblja u gradu najviše se osjeća kada bi se pojavila kuga ili kolera. Iako su postojale stroge mjere, koje bi sprečavale širenje zaraze (nap. zatvaranje gradskih vrata i druge karantenske odredbe), epidemije su ipak više puta poharale stanovnike.

Jedan u Zagrebu poznati lažni lijek protiv tzv. bubonske kuge tipičan je primjer simboličkih lijekova. Žaba krastača, dok je još živa probola bi se dugom iglom, da iz nje iscuri sav "jed i zloča". Potom se osušila, razrezala na komadiće i stavljala na gnojne čireve. U XVI. stoljeću kuga je u Zagrebu harala u godinama 1511., 1543., 1598., a između 1599. i 1600. godine bilo je zaraze i u okolici grada uz velik pomor ljudi. Zaraza je potakla raspravu na sjednici Hrvatskog sabora 21. listopada 1599. Sabor odlučuje da se, čim je prije moguće, pozove koji dobar i sposoban liječnik i ljekarnik.

Čini se da je gradskog ljekarnika bilo teže pronaći o čemu se raspravljalo i na sjednici Sabora 11. prosinca 1602.

 

Širenje ljekarničke djelatnosti

Širenje ljekarenja u gradu teklo je paralelno s razvojem Donjeg grada gdje se postepeno rađa novi gradski život. Od ljekarna koje se prvi put pojavljuju u prvoj polovici XIX. stoljeća možda je bila najpoznatija ljekarna K Salvatoru (također: Spasitelju) u Dugoj ulici 14 ( kasnije: Jelačićev trg 2), a osnovana 1826. godine. Vlasnik te ljekarne bio je Juraj Augustin. Ljekarna se nalazila u "ukusno obnovljenoj kući i svojom umjetničkom vanjštinom je bila ukras Duge ulice. Bila je itekako poznata građanima Zagreba jer su se u njoj, osim lijekova, prodavali razni pripravci za poljepšavanje žena. U to vrijeme u Zagrebu postoji još jedna ljekarna za koju se ne zna gdje se nalazila. Bila je vlasništvo Arona Raphaelisa, odnosno Franje de Rephaela, a zvala se ljekarna Ka kruni narodnoj.

Oko 1840. godine (prema nekim podacima već 1828) dolazi do otvaranja nove ljekarne koja je smještena u ondašnjoj Lovačkoj ulici, a koja se je potom preselila u Ilicu 43. Njen osnivač i prvi vlasnik, ljekarnik Miroslav Horaček dao joj je naziv K sv. Trojstvu. Kasniji vlasnici te ljekarne bili su Ferdinand Schams, Josip Pečić i Bruno Vouk. Ljekarnik Franjo Švarc otvara 1865. godine ljekarnu K Angjelu koja je bila smještena u Nikolićevoj ulici (danas: Ulica Nikole Tesle) dok ju je njezin kasniji vlasnik preselio u vlastitu kuću u Masarykovoj (tada: Marovskoj) ulici 2, gdje se i danas nalazi. Tu je selidbu izvršio 1901. godine ljekarnik Antun Kogl koji je dugo godina bio predsjednik Hrvatsko-slavonskog ljekarničkog zbora.

 

Farmaceutski studij i nove ljekarne

Od osnutka Sveučilišta u Zagrebu 1669. godine studij ljekarništva (farmacije) bijaše, nakon bogoslovije, filozofije i prava, četvrti studij utemeljen 1882.

Nakon diplomiranja prvih studenata koji su završili sveučilišni farmaceutski studij u Zagrebu, dolazi do učestalijeg otvaranja novih ljekarna.

U razdoblju između 1880. i 1932. godine otvaraju se primjerice ove ljekarne (godina osnutka, naziv ulica u gradu, vlasnik u 1922. ili kasnije):

  • 1880.; Sv. Duhu; Ilica 12; Slavko Zimmermann (1927) Vojko Arko
  • 1890.; Zrinjskome; Zrinjski trg 20; Hinko Brojdjovin (kasnije: Kr. Dvorska apoteka)
  • 1903.; Sv. Čirilu i Metodu; Svačićev trg 17; Fileus pl. Praunsperger
  • 1903.; Sv. Petru; Vlaška 91; Hinko Miletić
  • 1903.; Crvenom križu; Ilica 79; Ladislav Gayer
  • 1907.; Sv. Antunu od P.St.; Ilica 196; Stjepan Kralj
  • 1909.; Sv. Blažu; Savska cesta 7; Gjuro Smičiklas
  • 1910.; Sv. Ivanu; Nova Ves 19; Julio pl. Hegedus
  • 1910.; Sv. Šimunu; Sajmište 58; Ljudevit Kavić
  • 1918.; Srcu Isusovu; Gundulićeva 19; Josip Gršković
  • 1923.; Sv. Juraja; Maksimirska 31; Milorad Martinolić
  • 1924.; Kolodvorska ljekarna; Branimirova 3; Stanislav Ilakovac
  • (1927.) ; Starčevićev trg 6 1926.; Narodna apoteka; Draškovićeva 3; Slavko Zimmermann
  • (1930.) ; Vjekoslav Komes
  • 1930.; Majci Bož. Remetskoj; Harambašićeva 28; August Brnčić
  • 1932.; Sv. Ivanu Glavosjeku; Trg Hrvatskih vel. 8; Josip Corubollo

U Zagrebu mnoge su ljekarne najprije bile posvećene svecima i sličnim osobama: Spasitelju, sv. Duhu, sv. Trojstvu, Anđelu, sv. Mariji, sv. Petru, Ivanu Šimunu, Roku itd.

Kasnije su ljekarne često nazivane mjestopisno, primjerice kaptolska, maksimirska, kolodvorska, ili pak po pripadnosti Milosrdne braće, Milosrdnih sestara, bolesničke blagajne, pa narodna, zdravlju itd.

Strukovne udruge

Prije 1945. godine u Zagrebu je djelovalo nekoliko ljekarničkih udruga. Od 1850. godine djelovao je u Zagrebu ljekarnički gremij koji je kasnije prozvan Hrvatsko-slavonski zemaljski ljekarnički zbor. Osim toga postoje neslužbene staleške udruge i društva koji zastupaju probitke staleža. U prvom redu to je Hrvatsko ljekarničko društvo u Zagrebu koje je ujedno i vlasnik Hrvatskog ljekarničkog doma. Društvo je razvijalo golemu djelatnost, posebice prije osnutka ljekarničke komore. Primjerice Ljekarnička komora Nezavisne Države Hrvatske bila je poluslužbena staleška ustanova koja je zastupala probitke staleža i bila zapravo posrednik između vlasti i ljekarna. Još su djelovali Klub zagrebačkih ljekarnika i Hrvatsko farmaceutsko društvo u Zagrebu koje zastupa u prvom redu probitke ljekarnika-suradnika te "Pharmacija" zadruga ljekarnika za štednju i pripomoć.

 

Apoteka - Ljekarna

U Vijesniku ljekarnika (1944.) čitamo:

" U smislu zakonske odredbe o hrvatskom jeziku njegovoj čistoći i pravopisu od 14. kolovoza 1941. pozvao je Ured za hrvatski jezik kod Ministarstva narodne prosvjete Ljekarničku komoru da upozori svoje članove, vlasnike javnih ljekarna, na propise ove zakonske odredbe te da usklade nazive istih onako kako to odgovara duhu i čistoći hrvatskog jezika. Prema dobivenim uputama moraju sve ljekarne u Zagrebu izmjeniti naziv "Apoteka" u "Ljekarna" do 28. rujna 1944. Isto se tako imaju ukloniti, odnosno preinačiti i sve pobliže oznake uz naziv, a koje ne odgovaraju duhu, čistoći ili pravopisu hrvatskog jezika. "

 

Foto galerija

Vezano

Izdvojeni pripravci

    Gradska ljekarna Zagreb

    Kralja Držislava 6 
    10 000 ZAGREB
    pitanja@gljz.hr
    +385(0)1 4557-102