Lijekovi i ljekoviti oblici

ŠTO JE LIJEK I KOJI SU LJEKOVITI OBLICI

Lijekovi su dio našeg života od rođenja pa sve do smrti. Njihovom primjenom nastojimo ukloniti ili spriječiti bolest, a time i poboljšati kvalitetu života. U tu svrhu na raspolaganju nam je velik broj različitih modernih, sintetskih lijekova , ili pak prirodnih, tradicionalnih. Bez obzira na porijeklo, lijek mora biti djelotvoran i siguran, tj. neškodljiv.

Valja znati da lijek može poboljšati zdravlje samo ukoliko se primjenjuje ispravno i odgovorno, a pogrešno odabran lijek ili primijenjen na neispravan način može uzrokovati velike zdravstvene probleme, stoga je važno uzimati ga prema uputama koje Vam je dao liječnik ili ljekarnik.

Kako lijek djeluje?

Lijek se unosi u organizam u prikladnim ljekovitim oblicima iz kojih se oslobađa aktivna supstanca koja se vezuje se na specifična mjesta u stanici koja se nazivaju receptorima. Kako je receptor preko kojeg lijek djeluje, udaljen od mjesta primjene lijeka , važno je da lijek bude transportiran od mjesta primjene do mjesta djelovanja . Lijek se u organizam može unijeti na više načina, a koji je put primjene lijeka najprikladniji za određenog bolesnika, ovisi o farmakološkim osobinama lijeka , kao i o terapijskim razlozima.

Lijek se može primijeniti , odnosno unijeti u organizam na dva načina. Enteralno , tj. kroz probavni trakt , lijek se unosi na usta ( peroralno ), pod jezik ( sublingvalno ) ili kroz debelo crijevo ( rektalno ). Parenteralna primjena podrazumijeva metode aplikacije lijeka koje mimoilaze probavni trakt, tako da se lijek unese direktno u tkiva pomoću prikladnih ljekovitih oblika ( ampule, infuzijske otopine,..) ubrizgavanjem u venu ( intravenski ), u mišić
(intramuskularno) ili pod kožu (subkutano). Parenteralno se obično primjenjuju lijekovi koji bi se prolazom kroz probavni trakt razgradili, npr. inzulin. Takva vrsta aplikacije ima prednosti, jer lijek stiže nepromijenjen u krvni optok ili na određeno mjesto, a učinak nastaje brzo i potpuno.

Lijekovi se još mogu primjenjivati i inhalacijom tj. putem sustava za disanje . Plinovi ili sitno raspršene tekućine u aerosolima koriste se najčešće za lokalnu primjenu u nos ili ždrijelo, a osobito su pogodni za liječenje astme.

Lijekovi se mogu primjenjivati i na kožu , pretežno zbog lokalnog učinka , i to u obliku ljekovitih masti, krema, gelova, ulja…Ponekad lijek primijenjen lokalno na kožu ili sluznicu može prodrijeti (penetrirati ) pa dolazi do resorpcije djelatne komponente i do sistemskog djelovanja. Sve je interesantnija transdermalna primjena nekih lijekova ( primjerice hormoni ili lijekovi protiv jakih boli ) , gdje se ljekovita supstanca oslobađa iz flastera
( naljepka ) i ulazi u krvni optok direktno , bez prolaza kroz jetru, čime se izbjegava metabolizam lijeka , odnosno promjene koje bi mi mu mogle smanjiti djelotvornost. Prednost je ovakve primjene i u tome što su izbjegnute nuspojave povezane s nadraživanjem sluznice želuca.

Što su to ljekoviti oblici ?

Ljekovite tvari ( ili aktivne komponente , tj. ono što djeluje ) ukomponirane su sa pomoćnim tvarima u ljekoviti oblik
( poput tablete, kapsule, masti, otopine, injekcije… ) koji mora biti stabilan, učinkovit, siguran , te jednostavan za primjenu . Pomoćne tvari pri izradi lijeka daju lijeku izgled, boju , okus , no moraju biti terapijski inaktivne, netoksične i kompatibilne sa aktivnom supstancom.

Ako je lijek namijenjen za sistemsku uporabu, najčešći i najjednostavniji je peroralni način primjene. Lijek uzet na usta, kroz želudac dolazi u crijeva gdje se odvija resorpcija u venski sustav , putem kojeg dolazi u jetru, tamo se razgrađuje (metabolizira) i tako razgrađen odlazi dalje krvnim optokom u tkiva , gdje djeluje.

Koje oblike lijekova uzimamo na usta ?

Tablete su čvrsti ljekoviti oblici izrađeni komprimiranjem smjese aktivne supstance s farmaceutskim pomoćnim tvarima ( punila, bojila…) To je uobičajeni oblik lijeka , jednostavan za primjenu , trajniji za sigurnu uporabu od tekućih oblika. Gutaju se najčešće cijele, obično s nešto tekućine ( najbolje vode) , a na često pitanje " …prije ili poslije jela ? " odgovor ćete dobiti od Vašeg liječnika ili ljekarnika. Obavezno se pridržavajte dobivenih naputaka, jer ćete samo uz ispravnu uporabu postignuti učinkovitost lijeka, a sve nepoželjne popratne nuspojave svesti na minimum.

Tablete se danas najčešće pakiraju u " blister" ( pločica sa udubljenjima u kojima su smještene tablete
ili kapsule ), a farmaceutska industrija izrađuje npr. višeslojne tablete iz kojih se aktivna supstanca postepeno oslobađa , ili retard-tablete koje omogućavaju dugotrajni učinak , npr. tijekom cijelog dana.

Lingvalete ( sublingvalne tablete ) namijenjene su otapanju pod jezikom, kako bi se apsorpcijom kroz sluznicu postigao brzi učinak lijeka.( tako se npr. koriste lingvalete nitroglicerina ).

Film-tablete, ili obložene tablete mogu imati acidorezistentnu ovojnicu oko jezgre, koja može zaštititi lijek u prolazu kroz kiseli sadržaj želuca ( gdje se neki lijekovi mogu razgraditi tako da više nisu djelotvorni ) , pa se lijek topi tek u tankom crijevu. Ili pak može očuvati lijek od štetnih utjecaja vlage , svijetla i zraka.

Draženje su tablete obložene šećerom, čokoladom ili drugim sredstvom koje služi kao korigens okusa .

Kapsule su ljekoviti oblici u kojima se ljekovita supstanca puni u malu kapsulu ( čahuru) , koja je obično od želatine ili škroba , a mogu biti tvrde ili meke. Kapsule se ne otvaraju nego se gutaju cijele, najbolje s malo tekućine
( vode ).

Efervete ( efervescentne tablete ) ili šumeće tablete , veće su tablete nastale komprimiranjem aktivne supstance sa pomoćnim tvarima koje u kontaktu s vodom imaju sposobnost oslobađanja plina ugljik-dioksida . Koriste se tako da se otapanjem u čaši vode dobije napitak ugodna okusa, koji se popije i tako omogućava brzo djelovanje lijeka.

Neki bolesnici ( mala djeca, starije osobe, ili osobe koje teško gutaju ) teško uzimaju na usta čvrste oblike lijekova . Stoga se upotrebljavaju tekući ljekoviti oblici . Oni su obično kraćeg roka valjanosti , no brže se apsorbiraju, a pomoćne supstance osiguravaju boju, okus i slatkoću lijeka, čime oni postaju ugodniji za pacijenta. Doziraju se brojanjem kapi ili veličinom i brojem dozirnih žličica.

Tekući oblici lijekova za peroralnu uporabu su otopine , sirupi , kapi , emulzije . Emulzije su smjese dviju tekućina koje se inače međusobno ne miješaju, no, uz pomoć emulgatora dobije se homogena smjesa, pa se tako npr. od neukusnog ulja može izraditi lijek ugodnog okusa. Neki lijekovi koji sadrže antibiotike ili neke druge ljekovite tvari koje su nestabilne u vodenoj otopini, izrađuju se u obliku suhih zrnaca , granula . U ljekarni će vam pripremiti tekući oblik lijeka otapanjem u vodi odgovarajuće kvalitete. Važno je da takav pripravak dobro promućkate prije svake upotrebe. .Gotovi lijekovi u tekućim oblicima obično u originalnom pakovanju sadrže i prikladne žličice ili brizgalice kako bi ih pacijent samostalno mogao jednostavno i točno dozirati. Ako toga nema, možemo si pomoći praktičnim mjerama : tako npr. , 1 velika ( jušna ) žlica sadrži 15 ml, a mala ( čajna ) žličica 5 ml, a pod « čašom vode « podrazumijeva se 150 ml.

Oblici lijekova za ostale načine primjene

Čepići ( supozitorije )
Rektalnom primjenom ( uvođenjem u debelo crijevo ) daju se neki lijekovi koji bi nadraživali želudac koda bi se primijenili peroralno , zatim lijekovi koji trebaju djelovati lokalno ( primjerice za liječenje hemoroida ) ili kada bolesnik, zbog povraćanja ne može uzimati lijek na usta. Čepići su pri sobnoj temperaturi čvrsti oblici koji se pri tjelesnoj temperaturi tope i oslobađaju djelotvornu supstancu , koja putuje dalje krvnim optokom i postiže sistemsko djelovanje , primjerice snižava povišenu tjelesnu temperaturu ( pogodan način za djecu ) , ili djeluje protiv bolova, bez izazivanja probavnih tegoba.

Vaginalete su oblici za žene, pripremljeni za uvođenje u rodnicu ( najbolje navečer, u ležećem položaju ) gdje ljekovita supstanca obično djeluje lokalno protiv različitih infekcija.

Kapi za oči , uho ili nos, tekući su oblici lijekova namijenjeni lokalnom djelovanju, i doziraju se na kapi. Kapi za oko su tekući sterilni oblici, obično malog volumena ( 10 ml ) za ukapavanje u konjuktivalnu vrećicu i na rožnicu oka. Vodite računa o tome koliki je rok valjanosti kapi nakon otvaranja bočice ( pitajte ljekarnika, odnosno pročitajte uputu ). S kapima za uho postupajte vrlo oprezno, tj. upotrebljavate ih samo po preporuci liječnika ( osim toalete uha sa 3 otopinom vodikovog peroksida ). Kapi za nos su skupina lijekova čija je potrošnja, posebice u samoliječenju, velika, i gotovo da se nalaze u svakoj "kućnoj ljekarni". Treba upozoriti na nuspojave zbog prekomjerne primjene ( oštećenje nosne sluznice ) . Ispravan način uporabe je ukapavanje 1-2 kapi u svaku nosnicu , zabačene glave.

Injekcije su sterilno priređene otopine ili suspenzije lijekova namijenjene parenteralnoj primjeni. Ampula sadrži po jednu terapijsku dozu lijeka, koja se posebnom špricom i iglom ubrizgava na odgovarajuće mjesto ; u venu, u mišić, pod kožu ili u gotovo svaki organ i tkivo. Putem infuzije polagano se u tijelo mogu unositi otopine velikog volumena , npr. za reguliranje elektrolitske ravnoteže i nadoknade izgubljene tekućine , kao zamjena za krv ili za dohranjivanje bolesnika.

Aplikacija lijekova putem injekcija svakako ima prednost jer lijek stiže nepromijenjen u krvni optok ili na određeno mjesto, pa učinak nastaje brzo i potpuno . No, ovaj način davanja lijeka nije pogodan za samoprimjenu , jer je potrebna nazočnost liječnika / med. sestre.

Lijekovi za vanjsku primjenu

Lijekovi se topički primjenjuju ( na kožu ili sluznicu ) uglavnom s namjerom da lokalno djeluju, no ne smije se zanemariti da neki mogu penetrirati te ostvariti i sistemski učinak. Ponekad je to prikladan način za unos nekih lijekova ( vidi transdermalni oblik ), no u nekim slučajevima mazanje na kožu mora biti ograničeno samo na određenu površinu i u određenom vremenskom razdoblju. Koja će se ljekovita podloga upotrijebiti , tj. hoće li se lijek nanijeti na kožu u obliku masti, kreme ili losiona, ovisi o lijeku, stanju kože i lokalizaciji problema na koži. Kreme , za razliku od masti, sadrže vodu , lakše se ispiru, a mogu se primjenjivati i na dlakavim dijelovima. Ljekovite masti , unguenta, primjenjuju se obično kod kroničnih kožnih bolesti. Paste sadrže veliku količinu praškaste supstance, i dobre su za sušenje kože. Budite oprezni s mastima koje sadrže kortikosteroide ( to su jaki lijekovi , uspješni u liječenju upale na koži ili težih bolesti, npr. psorijaze ) , opasni su zbog mogućeg sustavnog djelovanja i to je razlog što se njihova upotreba ograničava samo na ozbiljna stanja i kraći vremenski period , i to samo na recept liječnika.

Na kožu se, kao ljekoviti oblici za vanjsku uporabu mogu primijeniti i losioni, tekući puderi, raspršivači ( sprejevi ) i prašci.