By Margita Držaić, univ. mag. pharm. on Subota, 09 Ožujak 2019
Category: Savjeti ljekarnika

NESANICA - Kako nam priroda može pomoći

Suvremeni, ubrzani način života u kojem smo izloženi svakodnevnom stresu povećava sklonost za razvoj mnogih bolesti i poremećaja, uključujući i poremećaje spavanja. Nesanica (lat. insomnia) je jedan od najčešćih poremećaja spavanja koji utječe na smanjenje učinkovitosti u svakodnevnom životu, radnog učinka te narušava kvalitetu života.

Definira se kao trajna teškoća spavanja koja ometa dnevne funkcije organizma. Uključuje subjektivne smetnje uspavljivanja (usnivanja), održavanja spavanja i/ili doživljaj loše kakvoće spavanja ili nedovoljno spavanja unatoč dobrim uvjetima za spavanje.

U razvijenim zemljama učestalost nesanice u općoj populaciji kreće se od 10 do 49 %, dok u Republici Hrvatskoj taj broj iznosi 26 %. Pritom 15 % pučanstva pati od lakšeg, a 11 % od težeg oblika nesanice.
Od nesanice češće pate žene (posebno nakon menopauze), osobe starije životne dobi i lošijeg socioekonomskog statusa te osobe koje pate od drugih poremećaja spavanja.

Prema vremenskom trajanju nesanice se obično dijele na prolazne (nekoliko dana), kratkotrajne (do tri tjedna) te kronične (više od tri tjedna), dok s obzirom na uzrok razlikujemo primarne, sekundarne i nesanice povezane s drugim poremećajima spavanja (sindromom nemirnih nogu i apnejom tijekom spavanja). Kada nesanica predstavlja zaseban medicinski problem tada govorimo o primarnoj nesanici, a kada nastaje kao posljedica psihijatrijskih poremećaja, tjelesnih/neuroloških bolesti ili uzimanja određenih lijekova tada se radi o sekundarnoj nesanici.

Uzroci nesanice mogu biti brojni. Čimbenici koji pojačavanju aktivnost sustava buđenja ili smanjuju aktivnost sustava spavanja mogu uzrokovati nesanicu. Najčešće nastaje kao posljedica različitih svakodnevnih zbivanja (životnih događaja), emocionalne angažiranosti, napetosti i stresnih situacija poput putovanja, hospitalizacije, iščekivanja nekog važnog događaja, smrti bliske osobe, razvoda ili oporavka nakon operacije.

Tjelesna bolest, bolni sindrom i psihijatrijski poremećaj također mogu uzrokovati nesanicu. Gotovo da nema psihijatrijskog poremećaja koji ne uključuje i nesanicu. Kronična bol, gastroezofagealni refluks, nekontrolirana astma, depresija ili anksioznost mogu uzrokovati nesanicu.

Teškoće pri usnivanju mogu biti i posljedica uzimanja nekih lijekova (teofilina, nekih antidepresiva, antikonvulziva, antimuskarinika, kortikosteroida, beta-blokatora, levotiroksina...), zloupotrebe kofeina, nikotina i/ili alkohola te vanjskih poticaja poput buke, jake svjetlosti i neadekvatne temperature. Također, kasnonoćno vježbanje i obroci mogu ometati spavanje.

Osobe koje pate od nesanice mogu iskusiti jedan i/ili više od sljedećih simptoma:

Neliječeni dugotrajni problemi s nesanicom mogu uzrokovati niz zdravstvenih problema poput depresije, anksioznih stanja, kroničnih bolesti (bolesti srca i krvnih žila te povećane pojavnosti nekih karcinoma). Također, dugotrajna nesanica pridonosi povećanom riziku za preuranjeno starenje i razvoj debljine.

Liječenje poremećaja spavanja kompleksno je i sastoji se od higijene spavanja, psihoterapijskih metoda, psihofarmakoterapije i ostalih postupaka.

Higijena spavanja je skup mjera i postupaka koji se provodi radi lakšeg usnivanja, dužeg prosnivanja i jutarnjeg osjećaja naspavanosti. Neke od preporuka za prevenciju nesanice su:Psihoterapijske metode koje se najviše primjenjuju u liječenju poremećaja spavanja su suportivna psihoterapija, tehnike relaksacije, kognitivno-bihevioralna terapija, autogeni trening i hipnoza.

Lijekovi koji se koriste u liječenju nesanice (hipnotici) su prije svega benzodiazepini i nebenzodiazepini (tzv. „Z-lijekovi") te melatonin. Oni olakšavaju uspavljivanje i omogućuju spavanje. Problem kod propisivanja ovih lijekova je što se nekada daju prebrzo, predugo i u neadekvatnim dozama. Od ostalih lijekova hipnotski učinak pokazuju i antidepresivi, antipsihotici, antiepileptici i antihistaminici.

U današnje vrijeme svjedoci smo sve veće potrošnje sintetskih lijekova za liječenje nesanice, no primjena istih najčešće dovodi do stvaranja navike te pojave brojnih drugih nuspojava. Priroda nam i u ovom slučaju pruža djelotvornu pomoć, a prednost biljnih pripravaka u odnosu na sintetske lijekove upravo je u tome što oni ne stvaraju ovisnost te su sigurni i za dulju primjenu. Pozitivni učinci i olakašanje nesanice mogu se postići primjenom i/ili međusobnom kombinacijom različitih biljnih vrsta. Pregled nekih od najčešće primjenjivanih biljaka u liječenju nesanice donosimo u nastavku.

​Valerijana

Valerijana ili odoljen (Valeriana officinalis L., Valerianaceae) je višegodišnja biljka rasprostranjena na području Europe i sjeverne Amerike. Ime roda Valeriana potječe od latinske riječi „valere" što znači „biti zdrav". Vrlo lako se može prepoznati po specifičnom mirisu koji se stvara tijekom sušenja i s vremenom postaje sve intenzivniji i pomalo neugodan. Narodni naziv za valerijanu je macina trava zbog kemijskih spojeva koji imaju feromonsko djelovanje i privlače mačke. Zbog svog sedativnog i opuštajućeg djelovanja koristili su ju još stari Grci i Rimljani, dok je njen terapijski učinak prvi opisao Hipokrat. Valerijana je tradicionalni biljni lijek koji se koristi za ublažavanje blagih simptoma stresa i kao pomoć kod nesanice. Osnovne tvari važne za njeno biološko djelovanje nalaze se u podzemnim djelovima biljke. Korijen valerijane sadrži eterično ulje i derivate valerijanske kiseline s jakim sedativnim i spazmolitičkim djelovanjem. Suvremena farmakoterapija koristi valerijanu u obliku tekućih i krutih pripravaka (tinktura, čajeva, tableta i kapsula). Iako mehanizam djelovanja valerijane još uvijek nije u potpunosti razjašnjen poznato je da djeluje na metabolizam GABA-e (gama-aminomaslačne kiseline) i melatonina. Brojne studije pokazale su da primjenom pripravaka koji sadrže valerijanu dolazi do poboljšanja usnivanja kao i duljine trajanja sna. Aktivne tvari u biljci djeluju umirujuće te pomažu kod nesanice, nemira i anksioznosti. Ispitanici koji su uzimali ekstrakt korijena valerijane brže su tonuli u san, rjeđe su se budili tijekom noći, a ujutro se nisu osjećali umorno i omamljeno.Valerijana se ne bi trebala primjenjivati više od propisane količine i ne predugo. Kod dugotrajne primjene može uzrokovati glavobolju, razdražljivost, nemir i nesanicu. Ne preporučuje se primjena tijekom trudnoće (može inducirati kontrakcije maternice) i dojenja, kao niti istodobna primjena sa sedativima, anesteticima, antiepilepticima i alkoholom zbog sinergističkog djelovanja. Također, zbog negativnog učinka na motoričke sposobnosti i usporavanja živčanog sustava ne preporučuje se upravljanje motornim vozilima nakon primjene pripravaka koji sadrže valerijanu.

Pasiflora

Pasiflora (Passiflora incarnata L., Passifloraceae) je biljka karakteristična izgleda podrijetlom iz Južne Amerike i istočne Indije. To je zeljasta puzavica s vrlo specifičnim cvijetovima ljubičaste boje koji podsjećaju na Kristovu krunu te se stoga još naziva i krunica Gospodinova. U ljekovite svrhe i u kulinarstvu koristi se zelen biljke zbog flavonoida i eteričnog ulja. Ljekovite tvari pasiflore djeluju protiv nesanice, nervoze i psihičkog nemira, a pomažu i kod epilepsije i tetanusa. Pojedine sastavnice djeluju anksiolitički, normaliziraju smetnje u krvotoku i blago povišen krvni tlak. U biljnim pripravcima najčešće se kombinira s odoljenom, hmeljom i matičnjakom radi snažnijeg opuštajućeg učinka. Klinička studija koja je istraživala djelotvornost pasiflore u usporedbi sa sintetičkim lijekovima (oksazepam) dokazala je da imaju isti učinak s time da pasiflora izaziva manje nuspojava. Zbog umirujućeg učinka nije ju preporučljivo kombinirati sa sedativima, a potrebno je također izbjegavati i istovremenu primjenu s varfarinom i drugim antikoagulansima zbog mogućih interakcija (povećan rizik od krvarenja). Ne preporučuje se njena primjena u djece mlađe od 12 godina, za vrijeme trudnoće i dojenja. Iako se pripravci s pasiflorom smatraju sigurnima i netoksičnima ipak se ne preporučuje njihova kontinuirana primjena dulja od 2 mjeseca. Također, potreban je oprez prilikom vožnje jer izaziva pospanost te se ne preporučuje koristiti pripravke koji sadrže pasifloru prije vožnje.

Matičnjak

Matičnjak ili melisa (Melissa officinalis L., Lamiacae) biljka je prepoznatljiva ugodnog limunastog mirisa posebno privlačna pčelama (naziv melisa dolazi od grčke riječi za pčelu). Snažan miris potječe od eteričnog ulja koje se nalazi u listovima biljke, a u ljekovite svrhe upotrebljavaju se svježi i/ili osušeni listovi. Pripravci matičnjaka ponajprije se upotrebljavaju za ublažavanje anksioznosti, glavobolje, nesanice, želučanih i crijevnih tegoba te napuhnutosti. Manje je djelotvorna u liječenju nesanice u odnosu na valerijanu i pasifloru. Zbog zajedničkog sedativnog učinka ne preporučuje se u kombinaciji s lijekovima koji imaju sedativno djelovanje. Također, ulazi u interakcije i s lijekovima za štitnjaču.

Hmelj

Kada spomenemo hmelj obično automatski pomislimo na pivo. No on je mnogo više od biljke koja daje karakterističan okus pivu. Hmelj (Humulus lupulus L., Cannabaceae) je kao biljka s umirujućim djelovanjem poznat još od srednjeg vijeka. Za taj učinak zaslužno je eterično ulje biljke i njegovi oksigenski spojevi. Koristi se kod svih oblika nemira, anksioznosti, poremećaja spavanja, neuroza, razdražljivosti i slabog teka. Često se koristi u kombinaciji s valerijanom i pasiflorom. Smatra se sigurnim za upotrebu, no ipak se ne preporučuje osobama koje boluju od karcinoma dojke i endometrioze zbog estrogenog djelovanja. Također, ne preporučuje se njegova istovremena primjena s anesteticima i antidepresivima zbog sinergističkog umirujućeg učinka.

Lavanda

Lavanda (Lavandula angustifolia L., Lamiaceae) je biljka koju su koristili još i stari Rimljani. Upravo su joj oni dali to ime jer su ekstrakt lavande dodavali kupkama kojima su poticali zacjeljivanje rana i stimulirali obnovu kože (latinski „lavare" što znači „prati"). Lavanda je aromatični polugrm koji najbolje uspjeva na području Mediterana. Cvjetovi lavande su intenzivnog, ugodnog i aromatičnog mirisa iz kojih se dobiva eterično ulje. Upravo vrsta Lavandula angustifolia daje najkvalitetnije eterično ulje. Od davnina je poznato njeno umirujuće i blago sedativno djelovanje zbog čega se koristi kao biljka za smirenje, lakši san, opuštanje, za liječenje migrena i raznih stanja izazvanih stresom. Eterično ulje se može koristiti lokalno (na koži), oralno i inhalacijski. Vrlo često se cvjetovi lavande stavljaju u jastučiće koji otpuštajući miris djeluju umirujuće, ublažavaju nesanicu i potiču dobar san. Nisu poznate nuspojave niti interakcije, ali prevelike količine eteričnog ulja mogu nadražiti probavne organe.

Od prethodno navedenih biljnih vrsta u liječenju nesanice svojom djelotvornošću posebno se ističu valerijana i pasiflora. Ove dvije biljke se zbog svojih učinaka s pravom mogu nazvati „saveznicama dobrog sna". Kao pomoć pri usnivanju često se upotrebljavaju i druge biljke poput kamilice, paprene metvice, kalifornijskog maka... Danas u biljnim pripravcima za liječenje nesanice najčešće nalazimo kombinacije više biljnih vrsta čime se postižu bolji učinci zbog sinergijskog djelovanja u njima prisutnih bioaktivnih komponenti. Tako se u liječenju nesanice tradicionalno koriste kombinacije biljaka čiji učinci se međusobno nadopunjuju poput valerijane, matičnjaka i paprene metvice te valerijane i hmelja.

Na kraju valja podsjetiti da „sve što je biljno ne znači da je i sigurno". Kod svih pripravaka, bilo sintetskog ili biljnog podrijetla, uvijek je važno pridržavati se preporučenog doziranja i trajanja terapije te uputa i savjeta ljekarnika. Stoga, ako patite od nesanice posavjetujte se sa svojim ljekarnikom.

Autor: Margita Držaić, univ. mag. pharm.

Leave Comments