By Dario Šimičić, mag.pharm. on Ponedjeljak, 11 Ožujak 2019
Category: Savjeti ljekarnika

Selen – znanstveni pogled na primjenu, doziranje i nuspojave

Selen je esencijalni mineral koji ima antioksidativna svojstva. Dio je nekih antioksidativnih enzima kao što je glutation koji ima protektivnu ulogu. Ekscesivnim uzimanjem može uzrokovati oksidativna oštećenja i može djelovati prodijabetički.

Ukupni unos (hrana i dodaci prehrani) u količinama od 200-300 μg/dnevno treba biti cilj za opće zdravlje.

1. Izvori i sastav

1.1. Podrijetlo i sastav

Selen je esencijalni mineral u tragovima koji se može naći u organskim i anorganskim formama. Primarne organske forme su selenoaminokiseline: selenocistein, selenometionin i Se-metilselenocistein. Glavna aktivna komponenta koja je najzastupljenija u hrani je selenometionin. Ostale bitne organske forme su selenonein koji je najzastupljeniji u tuni i y-glutamil-Se-selenometil-selenocistein koji se nalazi u raznoj biljnoj hrani.

1.2. Izvori i struktura

Brazilski orah sadrži najviše selena po gramu od sve mjerene hrane; dva Brazilska oraha uzimana dnevno tijekom 12 tjedana povećala su razinu selena u serumu za 64.2 % u odraslih s Novog Zelanda prema jednoj studiji. Ostali orasi i sjemenke uglavnom su skroman izvor selena.

Razine selena koje su zadovoljavajuće mogu se pronaći i u morskoj hrani, ali i u mesu te jajima, iako su moguća odstupanja budući da sve ovisi o tome kakvu je ishranu imala životinja. Mliječni proizvodi, posebice sirevi, također su značajan izvor selena, a sadržaj selena je obrnuto proporcionalan sa sadržajem masti.

Mahunarke kao što je leća mogu biti značajan izvor selena, ali se razlikuju ovisno o vrsti mahunarki. Pšenično brašno koje se koristi u kruhu i tjestenini također daje nutritivno važne količine selena. Povrće i plodovi obično nisu značajni izvori selena, ali postoje izvještaji da su indijski luk i portobello gljive potentni izvori.

1.3. Biološki značaj

Selen obično djeluje u sklopu razreda enzima i transportera koji se nazivaju selenoproteini (proteini sa selenom u njima), od kojih su mnogi antioksidativni enzimi.

Selen je neophodan za funkcioniranje jodtironin dejodinaze koja katalizira dejodinaciju tiroidnih hormona, pretvarajući T4 u T3 i rT3.

U tioredoksin reduktazama ima ulogu u redoks reakcijama koje kontroliraju neke stanične procese.

1.4. Preporučeni dnevni unos (RDA)

RDA se temelji na količini selena koja je potrebna za maksimiziranje aktivnosti glutation peroksidaze (GPx) u serumu. Zbog neadekvatnih dokaza u dojenčadi, odgovarajući unos postavlja se na temelju prosječnog unosa, prvenstveno iz majčinog mlijeka. To je 15 μg/dan od 0-6 mjeseci starosti i 20 μg od 7-12 mjeseci. RDA su 20 μg/dan od 1-3 godine, 30 μg od 4-8, 40 μg od 9-13 i 55 μg za 14 i više godina, bez razlika između muškaraca i žena. RDA za trudnice iznosi 60 μg, a za dojilje 70 μg.

1.5. Deficijentnost

Nedostatak selena javlja se kada je ukupni unos manji od 11 μg, a 40 μg se obično preporučuje kao minimalni unos. Nedostatak selena u djece može dovesti do Keshanove bolesti, koja je nazvana po regiji u Kini gdje su pacijenti pokazali tešku i često fatalnu formu kardiomiopatije. Keshanova bolest povezana je s unosom selena, statusom i GPx aktivnostima, a dodatak selena smanjuje njezinu pojavnost. Što se tiče pojavnosti raznih virusnih infekcija, one su vjerojatno pogoršane nedostatkom selena.

1.6.Zadovoljavajući unos i višak selena

Unos 55 μg je dovoljan da zadovolji potrebe 25 selenoproteina iako mogu postojati neke interindividualne razlike. Doze u rasponu 200-300 μg mogle bi biti potrebne za ispoljavanje antikancerogenog učinka selena. Doze u rasponu 750-800 μg dnevno još su uvijek vjerojatno podnošljive bez posljedica. Međutim, doze od 1.500 do 1.600 μg ili više počinju se povezivati s oštećenjima, a doze koje se približavaju 3.000-5.000 μg mogu uzrokovati izravno oštećenje DNA.

Velika opasnost od ekscesivnog unosa selena dolazi od prooksidacijskog spoja natrij selenita (trostruko oksigenirani selen vezan za natrij). Taj spoj može inducirati smrt tumora putem svojih prooksidacijskih sposobnosti, ali je također toksičan i za druge stanice.

1.7. Formulacije i varijante

Neorganski oblici su obično seleniti, trostruko oksidirani oblici selena. Mogu se pretvoriti preko glutationa u selenate, a ovaj višestupanjski proces proizvodi neke superoksidne radikale.

Organski oblici uključuju selenoaminokiseline, koje uključuju selenocistein, selenometionin i Se-metilselenocistein. Glavni aktivni oblik u hrani je selenometionin. Selenometionin je relativno stabilan spoj, ali ima prooksidacijske metabolite kao što su selenid i metilselenol.

Metaboliti selena također mogu regulirati stanične cikluse i apoptozu te pomoći u regulaciji tumora.

Sintetički oblik nazvan metilselenična kiselina može se izravno reducirati u metilselenol i može izbjeći intermedijer enzima B-lizaze koji se obično može vidjeti sa selenom prisutnim u hrani.

2. Interakcije s metabolizmom glukoze

2.1. Inzulin

Za selen je utvrđeno da djeluje kao mimetik inzulina i na taj način pomaže odlaganje glukoze u masne i mišićne stanice. Ti su učinci također viđeni in vivo.

2.2. Dijabetes

U populacijama koje nisu deficitarne sa selenom, epidemiološka istraživanja i jedna intervencija (dozirana po 200 μg dnevno) su ustvrdile da daljnja suplementacija može povećati rizik za otpornost na inzulin i za dijabetes tipa 2.

Teoretski mehanizam djelovanja je da se nakon određenog praga unosa selena (kad se prijeđe RDA), selen nakuplja u tkivu gušterače i uzrokuje oksidativni stres koji oštećuje beta-stanice koje luče inzulin.

To može biti problem jer selen, koji akutno djeluje antidijabetično (ponaša se kao mimetik inzulina i pomaže u odlaganju glukoze), s vremenom oštećuje beta-stanice i vrši suprotan učinak te se ponaša prodijabetično.

Međutim, jedna intervencija otkrila je da suplementacija selenom u trudnica koje nisu imale nedostatak selena nije rezultirala povećanjem adiponektina, markera inzulinske rezistencije.

Stoga, suplementacija selenom kod inzulinske rezistencije ili dijabetesa tipa 2 nije preporučljiva zbog mogućih prodijabetičkih učinaka.

2.3. Gestacijski dijabetes

Nekoliko je studija otkrilo da se razina selena smanjuje kod žena tijekom trudnoće zbog nekoliko fenomena kao što su povećana peroksidacija lipida, zbog povećanih potreba fetusa, hemodilutivnog fenomena i odlaganja u placenti.

Sustavni pregled i meta-analiza pokazali su da su koncentracije selena niže u žena s gestacijskom hiperglikemijom u usporedbi s normoglikemičnim trudnicama. Ista je studija pokazala da su žene s gestacijskim dijabetesom imale niže koncentracije selena u odnosu na normalne trudnice u drugom i trećem tromjesečju. Međutim, razlike su bile značajne samo u trećem tromjesečju. Vjeruje se da je to zbog veće sklonosti inzulinskoj rezistenciji i veće aktivnosti enzima peroksidaze, kao što je eritrocitna glutation peroksidaza, u trećem tromjesečju.

Žene s gestacijskim dijabetesom ili oštećenom tolerancijom glukoze češće su pod utjecajem oksidativnog stresa i veća je vjerojatnost da imaju niže koncentracije selena. Povećanje unosa selena putem hrane ili dodataka prehrani može biti korisno za takve populacije.

3. Interakcije s metabolizmom tumora

3.1. Općenito

Selen je prvi put doveden u vezu s rakom putem korelacijskih istraživanja koja pokazuju veće stope raka u područjima s nižim sadržajem selena u usjevima.

Nekoliko metabolita selena može biti uključeno u regulaciju tumora. Smatra se da metilselenol igra važnu ulogu.

Sami selenoproteini, više nego pojedinačne selenoaminokiseline, također su uključeni u prevenciju raka. Ovi selenoproteini su tipično oni koji ispoljavaju antioksidativne učinke (glutation peroksidaza i selenoprotein P) i smanjuju progresiju tumora.

Specifični selenoproteini koji su istraživani zbog povezanosti s određenim karcinomom uključuju glutation-peroksidazu 1 koja je povezana s rakom glave i vrata, pluća i dojke, te raka mokraćnog mjehura i prostate, glutation-peroksidazu 2 koja je povezana s kolorektalnim adenomom, selenoprotein P koji je povezan sa kolorektalnim adenomom te rakom prostate, selenoprotein 15 koji je povezan s rakom glave, vrata, dojke i pluća i tioredoksin reduktazu 1 koja je općenito povezana s većinom karcinoma. Selen također pojačava učinke tumorskog proteina p53 koji potiče popravak DNA, apoptozu i inhibira proliferaciju.

3.2. Rak prostate

Serumske razine selena (neovisne o suplementaciji) povezane su sa smanjenjem rizika raka prostate, što je procijenjeno malom meta-analizom, na način koji je relativno ovisan o dozi i to do koncentracije selena u seruma od 170 ng/mL. Ta koncentracija rezultira relativnim omjerom rizika od 0,8 u odnosu na 60 ng/mL (postavljeno kao osnovica). Ista meta-analiza pokazala je da je smanjenje rizika od raka prostate povezano s razinama selena u noktima na nogama do razine od 1 μg/g, nakon koje rizik ponovno raste.

Stoga se može zaključiti da je malo smanjenje rizika od raka prostate vidljivo kada se uspoređuju područja s visokom razinom selena u tlu (što ukazuje na unos selena prehranom) s obzirom na područja s niskom razinom selena u tlu.

3.3. Rak dojke

Veće razine selena su povezane s smanjenim rizikom od raka dojke.

Jedna meta-analiza, koja je ispitala 16 epidemioloških studija, pokazala je da su visoke koncentracije selena u serumu povezane sa značajnim smanjenjem rizika od raka dojke, međutim, nije pronađena takva povezanost između rizika raka dojke i koncentracije selena u noktima na nozi.

4. Ostale bolesti povezane s nedostatkom selena

4.1. Kashin-Beckova bolest

Kashin-Beckova bolest (KBD) je endemska, degenerativna osteoartropatija. Pojavljuje se od sjeveroistočne do jugozapadne Kine. To je bolest koju karakteriziraju povećani i skraćeni prsti, artritična bol, jutarnja ukočenost, deformirani zglobovi s ograničenim gibanjem u ekstremitetima, prekomjerna apoptoza i dediferencijacija hondrocita.

Nekoliko je studija otkrilo da je KBD jako zastupljen u područjima koja imaju tlo, biljke, životinje i ljude deficitarne selenom. Suplementacija selenom može spriječiti nastanak KBD-a i pomoći u liječenju.

4.2. Preeklampsija

Preeklampsija je bolest koja pogađa trudnice. Poznato je da je vodeći uzrok smrtnosti i morbiditeta majki u svijetu. Poremećaj se očituje visokim krvnim tlakom i velikom količinom proteina u mokraći tijekom ili nakon 20. tjedna trudnoće. U težim slučajevima poremećaja, prisutna je sistemska endotelna disfunkcija, mikroangiopatija, povišeni jetreni enzimi i razgradnja crvenih krvnih stanica.

Nekoliko opservacijskih studija pokazalo je da žene s nižim razinama selena u krvi češće razvijaju preeklampsiju u usporedbi sa ženama s adekvatnom razinom selena u krvi. Suplementacija selenom u randomiziranim kontroliranim ispitivanjima je pokazala da se smanjila učestalost preeklampsije.

5. Zaključak

Na tržištu postoje razni preparati selena sa selenom u različitim oblicima, različitim dozama, iz različitog izvora i u različitim formulacijama. Upitajte svog ljekarnika za savjet koji će Vam omogućiti pronalazak najboljeg preparata selena za Vaše potrebe.

Izvor: Selenium, 2018., https://examine.com/supplements/, pristupljeno 18.12.2018.

Dario Šimičić, mag.pharm. 2 

Leave Comments