Posebnosti primjene lijekova u starijih osoba

Seniori---Posebnosti-primjene-ljekova

Starija životna dob obuhvaća sve osobe starije od 65 godina. No kronološka dob samo je jedna od odrednica promjena koje se pojavljuju u starijih osoba povezanih s primjenom lijekova. U starosti je velika prevalencija kroničnih bolesti, a raste i učestalost stanja poput Alzheimerove bolesti, Parkinsonove bolesti, vaskularne demencije, moždanog udara, oštećenja vida, ateroskleroze, koronarne bolesti, zatajenja srca, dijabetesa, artritisa, osteoporoze i prijeloma, karcinoma i inkontinencije.
Rezultat toga je povećana potreba za lijekovima u ovoj dobnoj skupini. U općoj populaciji, mjerenja u prosjeku pokazuju slabljenje funkcije vitalnih organa, počevši otprilike od 45. godine pa do kraja života. Te promjene rezultiraju promijenjenom farmakokinetikom lijekova, a farmakološki najvažnija promjena je smanjenje bubrežne funkcije. Ostale promjene i popratne bolesti mogu mijenjati farmakodinamske značajke određenih lijekova u pojedinih bolesnika.

Malo je dokaza o većim promjenama u apsorpciji lijekova povezanih sa starenjem. No stanja koja se pojavljuju sa starenjem mogu mijenjati brzinu i opseg apsorpcije nekih lijekova. To uključuje promjene u pražnjenju želudca koje je uvijek sporije u starijih bolesnika te povećanu potrošnju antacida i laksativa.

U usporedbi s mlađim bolesnicima, stariji imaju manju mišićnu i koštanu masu tijela, razmjerno manju količinu tjelesne tekućine i povećanu količinu masnog tkiva u odnosu na ukupnu tjelesnu masu. Uobičajeno su snižene razine serumskih albumina koji vežu većinu lijekova. Moguće je povišenje serumskih alfa-kiselih glikoproteina koji vežu mnoge alkalne lijekove. Kao rezultat, odnos vezanog i slobodnog lijeka može biti znatno promijenjen.

Sposobnost jetre da metabolizira lijekove ne pada sa starenjem jednako za sve lijekove. Pokusi na životinjama i neki klinički pokusi upućuju na to da se neki lijekovi metaboliziraju znatno sporije (Tablica). Neke od tih promjena uzrokovane su slabijom prokrvljenosti jetre. Nadalje, starenjem pada sposobnost jetara da se oporave od ozljede (npr. alkohol ili hepatitis). Zatajenje srca može također mijenjati sposobnost jetre da metabolizira lijekove smanjenjem perfuzije. Naposljetku, i težak nutricijski manjak, koji je češći u starijoj životnoj dobi, može mijenjati jetrenu funkciju.

Učinak starenja na jetreni klirens nekih lijekova (Katzung BG, Masters SB, Trevor AJ. ur. Temeljna i klinička farmakologija):

​Potvrđeno smanjenje jetrenog klirensa sa starenjem Bez promjene jetrenog klirensa u starijoj dobi
​alprazolam ​etanol
​barbiturati​izoniazid
​karbenoksolon​lidokain
​klordiazepoksid​lorazepam
​klobazam​oksazepam
​dezmetildiazepam​prazosin
​diazepam​salicilati
​flurazepam​varfarin
​imipramin
​meperidin
​nortriptilin
​fenilbutazon
​propranolol
​kinidin, kinin
​teofilin
​tolbutamid

Glavni organ za klirens lijekova iz organizma su bubrezi. Klirens kreatinina, kojim se procjenjuje bubrežna funkcija, starenjem pada u otprilike 2/3 populacije. Promjene ponašanja i životnih navika starijih osoba također utječu na učinke liječenja. Pridržavanje terapiji kod starijih osoba može biti smanjeno kao posljedica zaboravljivosti, velikog broja lijekova u terapiji, smanjenih prihoda ili povećanih troškova zbog bolesti. Razumijevanje zašto uzimamo određeni lijek, i na koji način pomaže našem zdravlju, utječe na pridržavanje terapiji. Svakodnevno uzimanje velikog broja lijekova može biti zahtjevno, a pomoći mogu dnevni ili tjedni dozatori lijekova. U dozator se pregledno poslože jedinične doze lijekova s obzirom na vrijeme uzimanja (jutro, podne, večer) čime se umanjuje mogućnost (opasnost) preskakanja ili dupliranja doze.

Ako uzimate veći broj lijekova, imate pitanja ili nedoumice u vezi svoje terapije, obratite se ljekarnicima Gradske ljekarne Zagreb s povjerenjem.

Posttraumatski stresni poremećaj - PTSP
Sindrom policističnih jajnika (PCOS)