Cijenjena u cijelom svijetu - kadulja i u našem vrtu
Spasiteljica od davnina - ljekovita kadulja (Salvia officinalis)
Kadulja je višegodišnja biljka iznimno snažnog i ugodnog mirisa, lijepih srebrnkastih listova. Cvjeta od svibnja do srpnja plavim ili ljubičastim mirisnim cvjetovima, a prirodno raste na kamenitim područjima Mediterana. Naša je autohtona mediteranska biljka, raste u Dalmaciji, a u različitim područjima Hrvatske nosi različite nazive: žalfija, šalvija, žalvija, ljekovita kadulja, mirisava kadulja, kuš.
Latinski naziv biljke dolazi od riječi „salvus" koja znači zdrav ili spašen, dok „officinalis" označava biljku službeno korištenu u ljekarništvu.
I upravo ova njena karakteristika priskrbila joj je status biljke čiji je uzgoj propisala još davna Franačka država. Franački kralj Karlo Veliki, propisao je njenu obaveznu sadnju u svakom samostanskom vrtu.
Njezinu snagu možda je najlakše opisati izrekom koja je nastala u Salernskoj školi medicine: „Kako može umrijeti čovjek, kojemu u vrtu raste kadulja". Niti stari Rimljani nisu skrivali svoju zahvalnost kadulji jer - "zaprijeti li smrt, po kadulju u vrt".
Poznata u cijelom svijetu - korisna cijelom tijelu
Krozpovijest razne kulture smatrale su je svetom biljkom i simbolom plodnosti. Stari Egipćani koristili su je za liječenje brojnih vrsta upala, ali i za balzamiranje i mumificiranje.
U 10. stoljeću arapski liječnici koristili su svježu kadulju u prokuhanoj vodi za jačanje moždanih vijuga. Tonik bi zasladili medom i zvali ga aforizmom „za dobro zdravlje".
Redovnici u srednjem vijeku radili su sirup s medom, kaduljom i jabučnim octom za liječenje kašlja, prehlade i bronhitisa.
Poznato je da su Kinezi od 18. stoljeća redovno iz Nizozemske nabavljali sanduke sušenog lišća kadulje, i to po jedan sanduk kadulje u zamjenu za tri sanduka svojeg najfinijeg crnog čaja. Osim za liječenje neplodnosti, koristila se kao lijek za druge bolesti, konzervans i dezodorans.
Pastile s kaduljom, medom i pčelinjim voskom koristile su se u tretmanu tuberkuloze kako bi ublažile napadaje kašlja, posebno ako su se uzimale s vrućom vodom i limunovim sokom.
Listovi žalfije su prije pojave paste za zube korišteni za čišćenje zuba i ispiranje desni, a i danas je ekstrakt žalfije čest sastojak zubnih pasti, sapuna i preparata za njegu.
Biljka zvana „mudrost" ispunjena s čak 60 korisnih tvari
Britanci su žalfiji dali ime "sage" što znači mudrost, a korištena je za poboljšanje pamćenja i smatralo se da utiče na dugovječnost, a trgujući sa Kinezima za jedan sanduk žalfije dobili bi tri sanduka čaja.
Kadulja sadrži preko 60 različitih kemijskih spojeva. Najvažniji ljekoviti sastojak kadulje je eterično ulje koje nalazimo u cijeloj biljci, a najviše u listu (najviše eteričnog ulja sadrži kadulja s otoka Hvara 3,4 %). Listovi kadulje sadrže trijeslovine, gorke tvari (karnozol), diterpene, triterpene, flavone i flavonoidne glikozide, minerale (kalcij, magnezij, željezo, bakar, cink), vitamine (vitamine B skupine, vitamin C i A) i druge spojeve. Glavni sastojak kaduljina eteričnog ulja je tujon, koji u eteričnom ulju dalmatinske kadulje čini do 60%mase, te je Dalmatinska kadulja najbogatija podvrsta kadulje s sadržajem tujona u eteričnom ulju.
Tujon daje kadulji snažan karakterističan i opojan miris, kojim ljeti odiše čitav Mediteran, a upravo je on zaslužan za antiseptičko djelovanjebiljke. Tujon djeluje na središnji živčani sustav zbog čega nije preporučeno kadulju koristiti u većim količinama i koncentracijama dulje vrijeme. Osobe koje boluju od epilepsije ili hipertenzije ne smiju koristiti kadulju, a oprez se preporučuje i trudnicama, dojiljama i djeci.
Ljekarnici ju vole preporučiti i danas
Kadulja se danas često primjenjuje za njegu sluznice usnešupljine, pomaže kod grlobolje, promuklosti i drugih stanja, a ispituju se i neka nova područja djelovanja.
Tradicionalno se kadulja koristiu obliku čaja,a danas sve više, ekstrakt kadulje, u sprejevima i tabletama za rastapanje u ustima ,po djelotvornosti jačim oblicima i praktičnijim za upotrebu.
